Da li nam je preče da se dopisujemo sa nekim na nedozvoljen način, ili nam je preči Allah, i namaz koji predstavlja razgovor sa Allahom, dž.š.? Ima li nekog ko će reći: „Više volim da razgovaram sa simpatijom, nego sa Allahom“? Moramo se bojati Allaha prije nego bude kasno, svjedoci smo svakodnevnih nesreća i stradanja mladih osoba naših godina, pa zar mislimo da smo mi osigurani od smrti? Da li kada smo sami kod kuće slušamo Kur'an i uživamo, ili možda slušamo muziku i divljamo, a nismo ni svjesni da nas Allah vidi i da će se to na Sudnjem danu prikazati svim generacijama, počevši od Adema, a.s., pa do zadnjeg naroda koji će gaziti zemljom, pa zar nas tad neće biti sramota. Moramo se mijenjati iz korijena. Svi mi smo griješni, ali svi smo stvoreni radi jedne stvari, a to je robovanje Allahu, dž.š. Kaže Allah, dž.š., u Kur'anu, u suri Ali Imran: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nikako, osim kao muslimani“. Takodjer se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Zaista je ovaj dunjaluk sladak i privlačan i zaista vas je Allah postavio namjesnicima na zemlji, samo da bi vidio kako će te postupati. Zato se bojte dunjaluka, i bojte se žena, jer je prvi nered (fitneluk) među Izraelćanima bio zbog žene“. (Rijadu-s-salihin) Pa postoji li neko ko će opovrgnuti ove riječi bilo kojim tvrdnjama?! Ovo su riječi Allahovog Poslanika, a.s., zato ih nemojmo uzimati olako i nemojmo reći: „Pa ja se samo dopisujem“, ili: „Ja se samo viđam“! Treba biti karakter i reći DOSTA JE! Treba pobjediti šejtana, l.a. Čisto sumnjam da postoji neko ko voli da gubi. Ali zašto stalno gubimo borbe sa šejtanom, zašto se ne borimo, zašto dopuštamo da nas gaze?! Molim Allaha da njegova riječ bude gornja, a riječ nevjernika i munafika donja. Allah na mnogim mjestima u Kur'anu spominje bogobojaznost (takva) i time potvrdjuje njenu važnost. Molim Allaha, dž.š., da nam svima podari istinsku bogobojaznost i na javi i kada smo sami, da našim mrtvima i živima oprosti grijehe i da nas sve zajedno, inšaAllah, uvede u Džennet. Amin!

Piše: Ammar Muderizović, IIa