Tužno je i žalosno što mnogi muslimani danas traže izlaz i životnu sreću raznim idejama, koje se kose sa islamskim upravljanjem. Oni zaboravljaju, ili se prave da zaboravljaju, da je put Islama jedini i pravi put, zaboravljaju da, bez Islama nema ni ponosa ni sreće. Ovakvi ljudi, kada ih zadjesi neko iskušenje, pomoć traže od čovjeka do čovjeka, a na kraju se sjete Allaha, dž.š... Istinski mu’min se oslanja samo na Allaha, dž.š., i samo od njega pomoć traži. Opet ponavljam: Islam je jedini put sreće i spasa. Kaže Muhammed, s.a.w.s.: ,,Ostavljam vas na bijeloj stazi, čije su moći jednako bijele kao dani. Sa te staze neće skrenuti, osim stradalnik, niti će joj napakostiti, osim onaj koji je zalutao. “A Allah, dž.š., kaže: ,,Od Mene će vam Uputa dolaziti i onaj koji bude slijedio Moju uputu, neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem Danu ćemo ga slijepa oživjeti.“ (Ta- ha, 123-124). Uistinu čovjek, u borbi sa životom, problemima doživljava strahote, nedaće i iskušenja. Zbog toga ne osjeća slast i užitak u životu. U takvom stanju čovjek se ne može posvetiti svom osnovnom zadatku, a to je ostvarivanje vlastite sreće i pomaganje drugim ljudima .On tada ostaje bez duhovne i tjelesne snage, a poznato je da se čovjek ne može istinski posvjetiti životu, bez psiho-fizičkog zdravlja i bez duševne smirenosti. Put do toga je vjerovanje u Allaha, s.w.t., i pouzdanje u Njega. Rekao je Uzvišeni: ,,Ko se na Allaha osloni, On mu je dosta.“ (Et-Talaq 3.)