Postoje tri vrste ovakvaih poroka i kad god jedan od njih pogodi ljudsko srce, u potpunosti ga uništi i dezorjentira. Prvi porok jeste gledanje u ono, što je vjerom zabranjeno da se gleda.
Gledanje u ono, što je vjerom zabranjeno da se gleda, jedna je od otvorenih Iblisovih strjelica. Onaj ko bude kontrolirao svoj pogled, osjetit će slast imana, a njegovo srce bit će ispunjeno srećom. U biografiji jednog čovjeka, navodi se da je on pogledao u neku ženu, pa se u nju toliko zaljubio, da je prestao čak i namaz obavljati. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, nam pripovjeda o primjerima takvih ljudi. Izmedju ostalog pripovjeda nam i o čovjeku koji je pogledao neku ženu, pa se toliko zaljubio u nju, da mu je to donijelo bolest od koje je i umro. Kada su nastupile smrtne muke, prisutni su ga počeli podsticati da izgovori riječi: “La ilahe illa Allah Muhamedur-Resulullah “. Ali, jedino što je on bio u stanju da, u svojim posljednjim trenucima izgovori, bile su riječi: “Kojim putem se ide ka hamamu Mindžabu?” To je bilo mjesto gdje je stanovala njegova voljena.
Poznat nam je i slučaj Medžnuna, koji je poludio od ljubavi prema Lejli. Kada se prestao sjećati Allaha, dž.š., kada je prestao tražiti Njegovo zadovoljstvo, zadjesila ga je bolest ljubavi, pa je toliko poludio, da je pocijepao svoju odjeću i umro sam u pustinji. U jednim je od svojih stihova rekao:
“Gubim svijest, iako ne padam u nesvjesticu, nadam se da će se moje misli sresti s tvojim mislima. Odlazim daleko od kuca, kako bih na miru mogao o tebi razmisljati.”
Toliko je plakao, da su ljudi počeli s njim plakati. Pocijepao je svoju odjeću, sam je sebi odgrizao dio svoga tijela i nakon toga je umro. Bio je ovo uistinu loš završetak, a on je posljedica gledanja u ono što je Allah, dž.š., zabranio da se gleda. Lijek od ovakve bolesti jeste da oboriš svoj pogled i da zamoliš Allaha, dž.š., da te sačuva i zaštiti, da što više učiš Kur’an i na taj način spriječiš sebe da razmišljaš o stvarima koje ti nisu dozvoljene.
Drugi porok jeste slušanje muzike
Koliko li se samo ovaj porok nastanio u našim kućama! Koliko li je porodica uništio i koliko je volje i odlučnosti oslabio! Koliko li je srca pokvario i mladića u zabludu odveo, koji po svu noć pokreću svoja tijela u ritmu muzike, koju slušaju u raznim prilikama. Preko ovog poroka, šejtan je uspio da veliki broj mladića potčini sebi, tako da su oni njegovi pouzdani vojnici, pa noći provode uz muziku i pjesmu. Neke od njih pokušali smo posavjetovati, ali su oni sve savjete smatrali beskorisnim, tvrdeći da im se neko bespravno upliće u život, te da to vrijeđa njihova osjećanja.
Zbog toga se obraćam onima, koji se brinu o svojoj budućnosti, kako ne bi svoj život proveli u besposlicama. Često možemo vidjeti da se upriliče susreti s pjevačima, gdje se govori o njihovom uspjehu, nazivaju ih zvijezdama, pa ih pitaju: “Kako je tvoja zvijezda zablistala?” Ovi obmanjeni pjevači odgovaraju: “Od djetinstva sam naporno radio, trudio sam se i bio strpljiv, sve dok nisam postigao ovaj uspjeh.” Tako mi Allaha, dž.š., to je uspjeh, na kojem niko pametan neće pozavidjeti, smrt je bolja od takvog uspjeha. To je uspjeh sramote, poniženja, kajanja, da postaneš muzičar, pjevač, pa da srca ljudi odvraćaš od Allahove, dž.š., upute, od Kur’ana, spominjanja Allaha, dž.š. Kakav je to uspjeh? Onaj koji je obmanuo mnoge ljude, zato ga se istinski čuvaj.
Treći porok jeste ogovaranje i prenošenje tudjih riječi
Ovaj porok vrlo brzo i efikasno uništava ljudska srca i okreće ih od Pravog puta. Allah, dž.š., je rekao:
“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh i vid i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36) I rekao je Uzvišeni: “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18)
Prethodno smo spominjali da pretjerano pričanje biva uzrok da ljudska srca postanu gruba. Omer, r.a., je rekao: “Čuvajte se pretjeranog govora, u kojem se ne spominje Allah, dž.š., jer je pretjeran govor uzrok grubosti srca.” Omer, r.a., također je rekao: “Kako ste vi čudni, bolesni ste, a ne tražite lijeka.” Bolest su riječi, a lijek je spominjanje Allaha, dž.š.
Piše:
Kurbardović Enes, IIa
|