Plemeniti Gospodar u Kur'anu kaže: "Sve što je na Zemlji prolazno je." (Er-Rahman, 26.)

Iz ovog ajeta, jasno možemo vidjeti da ćemo smrt svi okusiti. Časa iz koje ćemo svi piti. Smrt, opominjač koji ne govori! Koliko je naroda bilo i nestalo?! Gdje je narod Ada i Semuda, gdje je narod faraona?! Bili su imućniji i ljepši od nas, ali su smrt okusili. Živjeli su raskošnim životom, kao da smrt nije ništa! Stigla ih je kazna od Allaha Uzvišenog, Koga su rasrdili. Život prolazi, a mi smo nemarni prema svojim dijelima, prema svemu što činimo.

Vrijeme je plaža života ispred koje svi prolazimo, a mislimo da ona ispred nas prolazi. Svaka sekunda koja prođe, znaj da si za sekundu stariji i bliži smrti. Čitajući ajete o smrti, razmišljam o svom halu, o halu ljudi koji su nepokorni Allahu, dž.š. Razmišljam o danošnjoj omladini, pa pitam sebe: "Imamo li mi dobru budućnost?"  Kako narod kaže: "Na mladima svijet ostaje". Prema ovoj rečenici, jasno je da je svijet u rukama mladih, u rukama omladine. Koja omladina?! Jasno je kao dan, kakva je naša budućnost. Prošetajte ulicama i vidite kakav je naš hal. Život nam prolazi, nismo ni svjesni da je sutra možda naš kraj. Ko nam garantuje da ćemo doživjeti starost, da nas smrt neće u maldosti posjetiti? Smrt je neizbježni čas, čas kada ćemo se susresti sa istinom života. Nikome nije dato znanje o smrti, a ipak se povodimo za svojim prohtjevima. Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: "I kad rok njihov dođe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi, ni ubrzati." Istinu je rekao Onaj koji sve stvara i Koji je Kadar da im živote oduzme. Posalanik, a.s., u jedom hadisu kaže: "Najpametnija osoba je ona koja se često sjeća smrti." Koliko mi razmišljamo o smrti?! Čudan je život čovjeka, kada ga zadjesi kakvo zlo okrene se Allahu i zatraži pomoć, a kada ga zadjesi kakvo dobro, raduje se i nezahvalan je. Ljudi su dunjaluk prihvatili kao viječnost, pa rade i trude se da bi postigli što više, kako bi se ponosili time. Grade vile, kupuju jahte, najbolje automobile, gardarobu, idu na ljetovanja i zimovanja, a za siromaha i svoje susjede nemaju ni pola dinara. Misle da su bogati, ali zaboravljaju da se ne smatra bogatim onaj koji ima veliki imetak, već je bogat onaj čije je srce bogato i blago. Dunjaluk nije ništa, do prolazno stanište, do jedan ispit koji svi polažemo. Rezultati tvog ispita isključivo zavise od tebe i tvojih dijela. I zato povedi računa kako ćeš uraditi ispit, kako ćeš vrijeme iskoristiti, jer ne znaš kada će ti ispit biti  oduzet. Vrijeme je tebi nepoznato! I zato znaj da je smrt blizu, od smrti ne možeš pobjeći. Šta ćeš raditi kada te melek smrti posjeti? A ti? Ti nisi spreman za obračun! Tada ćeš se iskreno pokajati, ali ce uzludno biti. Gušićeš se u suzama, a srce ce jecati. Da li je vrijedilo propustiti šansu na dunjaluku?! Allah, dž.š., je Onaj koji prašta i Čija su vrata oprosta otvorena, osim kada ti dođe smrt i kada sunce izađe sa zapada. Tada budi svijestan da si voz oprosta propustio. Zamisli da te smrt iznenadi dok spavaš, ili piješ alkohol, ili dok kradeš, ili dok slušaš muziku! Zar se nećeš zastidjeti Allaha i polaganja računa pred Njim?! Kada te u kabur spuste i svi te od bližnjih napuste, sa tobom ostanu samo tvoja djela. Kada ti dođu meleki, pred kojima ćeš istinu o svom životu priznati, kakav ćeš im odgovor dati? Dunjaluk je za tebe jedan ispit bio, za koji nemaš povratka. Savjetujem te, o čovječe, razmisli...

Razmisli ponovo i ponovo, o svemu što činiš. Možda se u tebi probudi nešto, pa se povratiš i pokoriš Onome, Koji zaslužuje  više od toga. Kad pogledaš mezarje, znaj da je to tvoje sledeće stanište življenja, nemoj doživljavati to kao hladni kameni stećak, jer je više od toga. Pokušaj makar jednom u životu doživjeti smrt i osjetiti šta te očekuje. Povrati se svome Gospodaru, Koji čeka tvoj pokajanje, dok ne bude kasno. Allah, dž.š., kaže: "Allah uzima duše u času njihove smtri, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog." (Az-Zumar, 42.) Neka nas Allah učvrsti i da uz Allahovu pomoć smrt dočekamo kao pravi vjernici. 

Piše: Sanela Pelivani, IVb