Ovo je rečenica koju sam negdje pročitala i znala sam da ću je naći u dubini duše kad-tad i evo, sada mi savršeno pristaje... Sve ovo što proživjeh sa vama, već je počelo polahko da nestaje i kao da postaje zakopano, ali ne dam, tražim da mi se ponovo javlja pred očima... No bijaše jače, ostavi me samu u svom bolu, jer vrijeme ne mogu vratiti, a riječima vam ne mogu iskazati koliko vas cijenim i poštujem.
Toliko ste me savjetovale i toliko pomogle, toliko toga naučile, a ja vas ipak, ne mogu ovdje zadržati. Ali sve ću sačuvati u jednom djelu mog bića i kad-tad ću izvući po koju uspomenu i oživjeti ponovo sve ono što ne mogu  povratiti i doživjeti sve ono što ne mogu ponoviti. Vjerujte, čuvat ću vas zauvjek  u jednom dijelu svoga srca, za mene će te biti jedne od najvećih prijatelja. Samo, pitam se: "Zar  nikada više neću zajedno sa vama ići na izlete, učiti, šaliti se, klanjati, razgovarati...? Zar nikada više neću slušati tople prijateljske savjete od vas? Zar ćete otići odavde i da zaboravim sve? DA, otići ćete, ali zaboraviti NE, ne mogu, nikada!"
I sada, radosne ste i ponosne što završavate, a i tužne što odlazite. Ja ću vam samo reći da budete ponosne što ste bile učenice medrese i znajte, tražite i proučavajte Islamsko znanje, ono je jedina prava nauka. Jer uspjeh jedne od vas je uspjeh sviju nas. Znanje je ono čime treba da se kitite i da ponosnim glasom najgore neprijatelje Islama optužite za nedjela putem pera. Svojim govorom prodrite do srca svih pravih i iskrenih vjernika i svome Gospodaru budite poslušne.
I evo opet, ne mogu da ćutim, jer nedostajat će mi sva ona vaša predavanja, savjeti a i ljutnje, pa baš sve one pohvale i šale da je III-c razmaženo, da ne učimo dovoljno... Ali ipak, vi ste naše prave prijateljice. I dok suze lagano kapaju i isušuju mokre oči, dok mi kroz  glavu  bezbroj puta prolazi misao "One su tu još samo nedelju dana", ja se pitam:" Zašto je baš sad kraj!" Svijeća već počinje polahko da se gasi, a glas da mi nestaje. Riječi se razlete, pa presahnu... Vrijeme svojim tokom ide i znam, uzalud je reći" Vrijeme, molim te stani!"

Piše:       
Dženisa Kurbardović, IIIc