| Priča o trojici ljubitelja zlata |
|
|
|
| Nedjelja, 01 August 2010 | |
 Isa, a.s., je svim svojim bićem bio duh i svjetlost i jedan od najvećih
Božijih Poslanika. Jednog dana mu se u putu pridružio neki čovjek, koji
je putovao u njegovom pravcu . Nakon što su onako malo zajedno putovali,
ogladnjeli su. Hazreti Isa, a.s., je imao tri okrugla hljeba u svom
zavežljaju, jedan je sam pojeo, a drugi je dao svom saputniku. Pošto su
to pojeli Isa, a.s., je onaj preostali dio hljeba stavio u zavežljaj, pa
su nastavili put. Malo zatim su ožednili, pa je Isa, a.s., svoj
zavežljaj spustio na zemlju i onda otišao da pronadje i donese vodu.
Čim je Isa, a.s., otišao, njegov saputnik je izvadio onaj preostali hljeb iz zavežljaja i pojeo ga. Kada se Isa, a.s., vratio i vidio da nema onog jednog hljeba, upitao je svog saputnika: “Jesi li ti pojeo onaj hljeb?” Saputnik mu je odgovorio: “Ne, ja ga nisam pojeo“. I koliko god je Isa, a.s., pitao, on je poricao. Opet su zajedno krenuli na put, sve dok nisu stigli do obale jednog mora. Dugo su čekali na obali da naidje kakav čamac da ih preveze preko mora, ali čekanje je bilo uzalud .U jednom trenutku Isa, a.s., izreče veličanstveno ime Božije, pa uze svog saputnika za ruku i tako obojica podjoše preko vode. Kad su prešli na drugu obalu mora, Isa, a.s., se obrati svom saputniku i reče: ”Jesi li vidio moć Božiju? Tako ti one beskrajne moći Njegove, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?“ On reče: ”Ne, ne znam ni zašto mene pitaš.” I opet su krenuli i onako zajedno išli dugo, sve dok nisu stigli do jedne stepe, u kojoj su ugledali srnu. Isa, a.s., ju je ulovio i odrao, pa su joj onda meso ispekli i zajedno pojeli. Kosti su skupili na jednu gomilu i kad su se oboica zasitili ,Isa, a.s., je stao ispred gomile kostiju, izgovorio sveto ime Božije i srna je ponovo oživjela i odskakutala prema stepi. Isa, a.s., se onda okrenuo prema svom saputniku i rekao: ”Tako ti boga, koji mrtve oživljuje i u čijoj je ruci život i smrt čovjeka i u čijoj si se moći i sam osvjedočio i vidio svojim očima, reci mi da li si ti pojeo onaj hljeb?” “Ne nisam! Nije valjda da ti je, ne daj Bože, sunce udarilo u glavu?! Ne! Ja taj hljeb nisam pojeo i nemam pojma gdje je!” Nakon toga su opet zajedno krenuli na put i u putu su naišli na tri pješčana brda. Isa, a.s., se pomolio i ona tri brda su se pretvorila u čisto zlato. Potom se obratio saputniku i rekao: ”Ono zlatno brdo , koje je na desnoj strani je moje, a ono na lijevoj je tvoje, a ono u sredini neka pripadne onom ko je pojeo onaj komad hljeba.” Čim se ime zlata spomenulo i veći udio bio u pitanju, saputnik reče: ”Da, ja sam to učinio, bio sam gladan i pojeo sam onaj komad hljeba!” Kad je Isa, a.s., vidio ovakvo njegovo ponašanje, zgrožen mu je rekao: “Onaj kome je ime zlata vrjednije od svetog imena Božijeg, nije dostojan da bude moj saputnik.” Tu ga je ostavio i sam nastavio put. Saputnik Isa, a.s., je ostao sam pored zlata. Nije prošlo puno vremena, tu su stigla još dvojica putnika. Čim su vidjeli brda od zlata, počeli su da tvrde kako ona pripadaju njima. I tako su počeli da se svađaju sa saputnikom Isa, a.s. Njih trojica su se prepirali, sve dok se nisu umorili i konačno došli do zaključka da treba da ga medjusobno podijele na tri jednaka dijela. Jedan od njih je rekao: ”Gladni smo, bolje da prvo nešto nadjemo za jelo.” Onaj prvi čovjek se dobrovoljno javio da ode do grada i donese nešto za jelo. Druga dvojica su mu se zahvalila na njegovoj velikodušnosti i još ga bodrili da ide. Kad je otišao u grad, dosjetio se da stavi otrova u hranu koju je kupio i tako otruje onu dvojicu, kako bi svo zlato pripalo njemu. S druge strane, ona dvojica su se dogovorili da ga ubiju, čim se vrati iz grada i njegov dio medjusobno podijele. Kad se ovaj vratio iz grada, iznenada su nasrnuli na njega i ubili ga. I pošto su mislili da su ga se riješili, bez brige su sjeli da jedu. Kako je hrana bila jako zatrovana, odmah nakon jela su obojica umrli. Kada je Isa, a.s., zajedno sa svojim pomagačima stigao do toga mjesta, našao je ona tri brda od zlata, na istom mjestu na kojem su bila, a ona tri njegova obožavatelja mrtva, po zemlji povaljena. Tu se obratio svojim pomagačima rekavši im: ”Evo dunjaluka, a evo i obožavatelja njegovih. Zlato dunjalučko je ostalo, a obožavatelji njegovi su ga ostavili. Koliko je samo onih koji ginu u ime zlata i bogatstva.” Zatim se pomolio i svo ono zlato se ponovo pretvorilo u prašinu.
Priredio: Kasim Murić, Ia
|
