| Bosanski jezik |
|
|
|
| Srijeda, 18 August 2010 | |
|
Bosanski jezik pripada slavenskim jezicima i to južnoslavenskoj grupi
kojoj, pored bosanskog pripadaju i hrvatski, slovenački i srpski jezik. Bosanski jezik ima već hiljadu godina staru tradiciju. U tom periodu, stalno je bio prisutan na ovim prostorima, iako je prolazio kroz mnoga iskušenja. Zna se da se koristio još u predislamskoj Bosni, a u osmanskom periodu su ga koristile sve tri vjerske skupine (muslimani, katolici i pravoslavci). Tada se nazivao bosanskim ili bošnjačkim jezikom. Zbog svog geopolitičkog položaja na razmeđi između istočne i zapadne kulture, te uticaja i osvajanja od komšijskih naroda, Bošnjaci su poprimili neke njihove jezičke elemente, ali nikad u toj mjeri da se izgubila autentičnost bosanskog jezika. Naprotiv, bosanski jezik je, u dodiru sa drugim jezicima i kulturama, obogatio sebe, birajući ono što odgovara njegovom duhu. Tako danas imamo već odomaćene riječi stranog porijekla, posebno turskog i arapskog. Bosanski jezik je, svojom originalnošću, oplemenio i druge jezike. Tako je Vuk Stefanović Karadžić za osnovu svog književnog srpskog jezika uzeo govor hercegovačkih seljaka. Tako se u književnom srpskom jeziku pojavio glas “h”, koji nije postojao u crkvenom jeziku. Zbog toga su crkveni velikodostojnici otvoreno stali protiv Vukovih jezičkih reformi. Nakon Turske carevine, pod austrougarskom vlašću, Bošnjaci su izgibili pravo na svoj jezik. Godine 1907. zakonom im je zabranjeno da svoj jezik nazivaju bosanskim, kako se ne bi Bošnjaci izjednačili sa Austrijancima i Ugarima. Od tada, pa sve do 1991. godine, Bošnjaci su promijenili više država i ni jedna im nije dala pravo na sopstveni jezik. Počev od Austro-ugarske, preko Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do Savezne Republike Jugoslavije, bosanski jezik je spadao u srpski ili srpsko-hrvarski. Tada se mnogo Bošnjaka iselilo u Tursku, a oni koji su ostali, bili su pritisnuti pokušajima asimilacije sa svih strana. U tom periodu je živio poznati bošnjački guslar, Avdo Međedović, iz sela Obrva kod Bijelog Polja. Profesor Milmen Pary ga naziva novim homeroom, a njegov spjev od 1310 stihova upoređuje sa Ilijadom. Tako se i danas na harvardskom univerzitetu u Kembridžu proučava guslar Avdo Međedović i njegov spjev na bosanskom jeziku. Na sreću, devedesetih godina XX-og vijeka, Bošnjaci uviđaju opasnost od nestanka njihovog jezika. Tako 1992. godine, u novonastaloj državi, Bosni i Hercegovini, sami sebi vraćaju pravo na jezik i nazivaju ga “bosanski”. Tada se štampaju knjige gramatike i pravopisa bosanskog jezika i 1992. “Riječnik”. Tako se, nakon skoro stogodišnje šutnje, bosanski zvanično ubrojao u južnoslovenske jezike, iako i dan-danas ima pokušaja da se on asimilira. O negovoj posebnosti najbolje svjedoče riječi srpske pjesnikinje Isidore Sekulić, iz 1941. godine, gdje ona kaže: “Bosanski jezik i književnost je jedna ogromna livada, koja se guši od rasta, cveća i mirisa. Livada ostaje blizu, zemlju krasi i preliva i u zemlju otresa seme.”
Piše:
Dženan Kamešničanin, IIa |
